петак, 25. децембар 2015.

Izložba "Tri boje vina - Tri u dva, al’ jedva



 

U sredu, 23. decembra 2015. godine u 16:30 časova u Galeriji nauke i tehnike SANU, Đure Jakšića 2, otvorena je izložba „TRI BOJE VINA – Čovek i vino“ u organizaciji Prirodnjačkog muzeja. Autori izložbe su Aleksandra Maran Stevanović i Desa Đorđević Milutinović.

 

Mali broj kataloga, euforična publika je začas razgrabila, tako da vas vaš reporter ne može obavestiti o sadržini istoga. Autorke izložbe, obećale su, da će se novi kontigent pojaviti koliko danas. Verujem na reč!

 

Kako bi se profesionalni posetioci izložbi koja porazumeva i degustaciju, pregrupisali, drugi deo izložbe „TRI BOJE VINA – Geologija i vino“ otvorena je istog dana u 18 časova, u Galeriji Prirodnjačkog muzeja na Kalemegdanu, sa zanemarljivim kašnjenem, koji se, sasvim pogrešno, pripisuje neodoljivom balkanskom šarmu.

 


No, vratimo se na samu izložbu. Obradovala me je činjenica da su akademski krugovi rešili da osvetle, iz svog ugla, tu magičnu pojavu koju od davnina zovu (a i piju) vino.


No, ta radost je bila kratkog veka. Samo letimičan pogled na izložbu bio je dovoljan da uočim par ozbiljnih grešaka i mitomanskog preterivanja kojima je ustanova, u čijem je okrilju izložba otvorena bila sklona u prošlosti.


Planirano je da multidisciplinarna izložba „Tri boje vina – Čovek i vino“ obuhvata botanički, agrikulturni, istorijski i etnološki aspekt uzgajanja vinove loze i proizvodnje i upotrebe vina. Više pažnje trebalo je posvetiti i samom dizajnu postavke. Ovako se završilo sa par kafanskih bokala i plastičnim grožđem. Kemp&treš postavka, možda?

 

Pauzu smo iskoristili za šetnju beograskom „štraftom“ u novogodišnjem ruhu, a prilikom koje smo mogli da konstatujemo da je devojačka ovdašnja lepota konstantna, uprkos turbuletnom svetu u kojem živimo. Pozdravljamo i nazdravljamo!

 
 

Obrevši se na lokalitetu Beogradske tvrđave, posle uvodnog nadahnutog izlaganja, od kojeg ja mogu da izdvojim vinske pesme, koje je izveo naš poznati vinar i somelije(r) Ivica Stojanović pristupili smo razgledanju drugog čina ova izložbe: „TRI BOJE VINA – Geologija i vino“

 

Probijajući se kroz gužvu, razdraganih gostiju, nisam mogao i ovde da ne primetim par krupnih propista. Najviše mi je „bola oči“ prazna vinska ambalaža, koju su, osim časnog izuzetka Botunjčeve Jagode, uglavnom činile boce jeftinih, uvoznih vina.


Pa zar tako da popularišemo domaće? Očigledno da se autori nisu posavetovali oko stručnih enoloških pitanja, a mogli su, imali su tu Ivicu. On im je velikodušno darivao vino za otvaranje izložbe, pa zar im je bilo teško da stave par njegovih „etiketa“ i tako mu se, bar delimićno oduže na ukazanoj ljubaznosti.

Tri boje vina; a oranž?

 

Ukoliko vas je ovaj mali traktat zainteresovao pomenutu izložbu možete posetiti na navedene dve lokacije do 27. februara godine, koju ćemo dočekati za par dana.


Mnogo se htelo, a malo uradilo. U nadi da će se ubuduće, ovakve izložbe, studioznije pripremati, pozdravljajam vas sa vinskim pozdravom: „Živeli!“

недеља, 20. децембар 2015.

Na večeri kod sestara Aleksić. Hrono, bato!







Hrono ishrana je odvajkada praktikovana na srpskom selu. Seljaci su odsabajle doručkovali obilno, jer ih je čekao naporan, težački posao, ručali su lakše, na samom terenu (njiva), a večera je bila tek simbolična (šolja mleka). Poštovali su biološki časovnik i živeli u saglasju sa prirodom, a što se moglo svesti na  nutricionistima gastrougodan slogan:

„Doručkuj kao kralj, ručaj kao princ, a večerajte kao siromah!“


Tako da se ispostavlja da je hrono ishrana logičan povratak korenima. O kojima govorimo mnogo, ali malo ili nimalo preduzimamo=realizujemo. 


Vinarija Aleksić nastavlja i dalje da kreira trendove i krči svoj, autentični put na vinskoj stazi Srbije. 

Fascinira lakoća sa kojom uklapaju tradiciju i savremena stremljenja, ne zakidajući ni jednoj strani na verodostojnosti i uspevajuću da toj kupaži udahnu i lični pečat. I pored zavidnih rezultata ove vinarije, ideja i entuzijazma im nikako ne ponestaje. 


Vinarija Aleksić mudro, stručno i medijski promišljeno napreduje, ne gubeći iz epicentra svog interesovanja i pažnje svoje korisnike=vinoljupce. I ta posvećenost i profesionalnost vidljiva je, prepoznata i logično je da donosi rezultate. Dokazala  je to i vrlo posećena radionica na ovogodišnjem Salonu vina u Hajatu, u sali Beograd, u petak 11. decembra u 18:30 časova. Ove radionice, najbolji deo Salona vina, mesto je za razmenu mišljenja vinara i vinoljubaca. I istinsko uživanje, da se ne lažemo. Nismo više deca.


Tema radionice bila je slaganje vina i hrono hrane. Vinsku selekciju činila su već poznata i priznata (nagrađena) vina (Bonaca, Amanet, Kardaš ovaj put u Limited izdanju), vešto uklopljena uz srpsku hrono hranu. Hrono ishrana je u ekspanziju, a smišljena je u Francuskoj još davne 1986. godine. Ono što je karakteriše, a mnoge će iznenaditi, ne morate da se bakćete sa brojem kalorija i količinom hrane, ali morate da jedete u određeno vreme i da pravilno kombinujete namirnice. Deluje lako, al' da l' je baš tako?


Ove večeri, šarmantne i preduzimljive sestre Aleksić, pokazale su, ne samo da znaju da naprave i plasiraju vino, već i da ga znaju i umeju da ga uspešno sjedine sa ukusnim zalogajem. Ono što je još više za pohvalu, je činjenica da su pri izboru hrane insistirale na lokalnom teroaru, i na modernizovanoj srpskoj trpezi. Kako bi postigle taj cilj, udružili su snage i ideje sa Darkom Živkoskim i gostom-iznenađenja, Mirjanom Mimicom Radojević. Rezultat je bila poklonička tišina karakteristična za koncerte klasične muzike, kada nastupaju istinski virtuozi, a ovom prilikom, muzicirao je escajg i vinske čaše. Nadahnuto.

 

  • gibanica od heljdinih kora (meka k'o duša i blaga k'o majčin pogled),

  • svinjski file sa sosom od gorgonzola posut krckanim bademima (da se ne ponavljam; mek k'o duša i hrskavo-iskričav k’o flert),

  • biftek mariniran sa crnim tartufima (sočan, pečen taman kol'ko treba),
  • iznenađenje sa Tvitera-iceberg salata bildovana suvim šljivama, bundevama i kozijim sirom, pileća pašteta, pečurke punjene džigericom i kozijim sirom (raskošna eksplozija ukusa),
  • čokoladni mus (80 % crne čokolade, za istinske čokoljupce).

Ako ste posle ove gastro-opservacije ogladneli, Vinarija Aleksić je i to imala u vidu te Vam poklanja recepte:

 
 


Ako usvojimo definiciju da je vino materijalizacija  životne radosti, onda je ona u bocama Vinarije Aleksić kod svoje kuće! Ne oklevajte da je natočite! Živeli! 



понедељак, 30. новембар 2015.

Prva decenija - X SAJAM ETNO HRANE I PIĆA



 

Beogradski etno sajam hrane i pića slavi deseti rođendan! Čestitam! Time je ova gastronomsko-enološka manifestacija uspešno uskočila u istorijski kalendar (uspešno nasledivši nekadašnji Novogodišnji vašar, koji je baš u ovoj hali nudio sve što gladan i žedan ište (a takvi smo odvajkada bili i bićemo!). Pa eto nek i padne sneg, ako već mora, al’ da smo bar siti!

 

Etno sajam sam pratio od kolevke i neke već veterane na vinskoj sceni baš tamo upoznao. Ono što me se ovde dopada je to što ovde imate sve i od vina i rakije, preko mesnih i sirnih do slatkih poslastica. Samo mašta vas sputava. 


Od vinarija predstavili su nam se Matalj, Nagy-Sagmeister, Despotika, Kovačević, Aca Popović, Nikolas Wines, Rajačke pimnice, Dimitrijević (Lazarevac), Toplički vinogradi, Milosavljević, Bogunović.

 

Kvalitet vina je oscilirao, ali entuzijazam nije nedostajao, a to je najvažnije. Ostalo dođe sa vremenom. Posebno raduje prisustvo većeg broja etiketa sa egzotičnim, autohtonim sotama. 

 

Ono što posebno raduje je podatak kojim se vinari hvale da su sve količnine bagrine, začinka, tamjanike i crne tamjanike sada na nekom boljem mestu. Kod vinoljubaca!


 Našao se tu i okačen i poneki etno minić koji je čekao buduću veselu vlasnicu. 


A i za čašu se pronašao zanimljiv kožni halter. Neko nosi ispod pazuha utoku, a neko oko vrata vinsku čašu!

 

A pratnja: čarolija tavana i pušnica, peglana kobasica i kulen, a tek čvarci frtalj, dva, pa sirevi od svega što može da se pomuze, kačkavalji, srpski halumi, čokolade i marcipani, kompoti i džemi, a 'ajd' odo' ja da nešto čalabrcnem!


A vi mi ostajte zdravo i živo!